Mreža od najmanje šest objekata širom Beograda. Sada su ostale tri tačke u radu. Stigao sam da radim u nekoliko njih — svuda su bili isti problemi čije rešenje je bilo neisplativo za vrh ovog kaljavog kolača. Tokom dve godine bio sam svedok:
— Bogohulnog rasporeda, po kojem su kuvari i konobari mogli da rade po pet-šest dana zaredom, da idu na jedan slobodan dan i nastave u istom duhu.
— Direktne prevare potrošača i sklapanje radnika na to. Na primer, vegane su mogli hraniti neveganskom hranom, a postite — neprikladnom.
— Poslodavcu nije stalo do komfora zaposlenih: 11 sati noću, u gradu nakon završetka smene sve stoji zbog protesta, doći kući javnim prevozom je nemoguće — radi šta hoćeš, ali u 10 ujutru moraš biti na smeni. Iako postoji opcija sa taksijem, jednostavno ti je ne mogu odobriti.
— U mom "omiljenom" objektu mreže radili smo dva meseca pod divnim ambrosiom koji je dolazio iz oštećenih kanalizacionih cevi. Miris je bio nezaboravan i dopirao je čak do sale, ali sve to vreme niko ništa nije radio po tom pitanju. Na dan kada je došlo do otkaza ovog čuda, objekat se, naravno, takođe nije zatvorio, a razlivena smeđa aroma na podu ponuđena je konobarima da je očiste. U isto vreme, barmen koji je shvatio da se nešto dešava malo pre, vadio je iz mašine za led fekalne pahulje, koje smo pola dana služili dragim gostima. Na toj pozadini, miševi koji su šetali svlačionicom izgledali su čak i organski.
— Takođe, uprava je imala naviku da otpusti ljude jednog dana. Bilo je slučajeva otpustanja celog osoblja jednog objekta radi prebacivanja radnika iz nedavno zatvorenog filijala.